Što je WLAN

Dobre strane

Razlog zbog kojeg su bežične računalne mreže toliko popularne u današnje vrijeme je upravo mobilnost i komocija koju pružaju. Ponesete li sa sobom prijenosno računalo te odete u grad, kafić, gotovo bilo gdje, zacijelo ćete pronaći barem jednu bežičnu mrežu na koju ćete se moći spojiti, pročitati poštu te pregledati vijesti.

Dobrih strana ima puno. Prvo i osnovno nema žica. Želite li povezati računalo koje vam se nalazi u radnoj sobi s onim u dječjoj ne morate više razbijati zidove i vući kablove po uglovima. Dovoljno je postaviti bežičnu pristupnu točku negdje u kući, te sva računala koja želite povezati opskrbiti bežičnim mrežnim karticama. Ukoliko su u pitanju samo dva računala, možete čak i izbaciti pristupnu točku, te se spojiti direktno kartica-na-karticu, no o ovome nešto kasnije.

Prednost je i to što je lako dodati novo računalo u ovakvu mrežu. Dođe li vam prijatelj s laptopom, dovoljno je samo podesiti parametre i partija COD-a može početi, bez ikakvih komplikacija s kablovima, preklopnicima i sličnim sklopovljem. Čisto i brzo.

Loše strane

Dakako postoje i nedostaci. Prvi i najvažniji nedostatak je sigurnost. Naime svi se podaci prenose putem radiovalova, što će reći da je medij za prijenos "zrak" koji nas okružuje. (valovi se zapravo ne prenose zrakom no to nije toliko bitno) Zbog načina prijenosa, iste je moguće vrlo lako "prisluškivati", jer je medij kojime se prenose svakome dostupan. Zbog ovoga su razvijeni različiti tipovi sigurnosnih zaštita, od onih rudimentalnih (WEP) pa sve do naprednijih poput WPA i sličnih.

Nadalje, nedostatak u odnosu na žičane mreže je svakako i brzina. Dok danas u svakom novom računalu imamo mrežne kartice koje postižu brzine do 1Gbps, bežične mreže su mnogo sporije, pa tako one najbrže dosežu tek oko 300Mbit/s. Mreže prema 802.11g standardu koje su u nas najrasprostranjenije dosežu brzine do 54Mbit/s

Povezivanje

Svi uređaji koji se spajaju u bežičnu mrežu moraju biti opremljeni bežičnim mrežnim karticama. Takve radne stanice se dijele u dvije grupe – pristupne točke i klijenti.

Pristupne točke su osnova bežične mreže. To su računala ili uređaji na koje se klijenti spajaju. Oni omogućuju komunikaciju između klijenata i upravljaju tokom podataka između njih.

Klijenti su računala koja se spajaju na pristupne točke i koriste resurse istih. To su uređaji poput prijenosnih računala, IP telefona, WLAN kamera i slično.

Tipovi bežičnih mreža

Već smo prije spomenuli kako možemo računala spojiti sa ili bez pristupne točke. način povezivanja računala bez posredovanja pristupne točke (ili popularnije Access Point-a/AP-a) naziva se Ad Hoc način povezivanja. Prednost ovog načina spajanja uređaja je očita – ne moramo izdvojiti nekoliko stotina kuna za pristupnu točku, već računala spajamo direktno. No nedostataka ima više nego prednosti. Iako je moguće spojiti više od dva klijenta na ovaj način, brzina veze znatno opada što više klijenata spajamo. Drugi je nedostatak što standardi 802.11b i 802.11g specificiraju da Ad Hoc mreža mora postizati brzine do 10Mbit/s, što je prilično sporo, zbog čega neki proizvođači u svoje upavljačke programe ugrađuju mogućnost brzina većih nego što standard specidira (obično 108Mbit/s)

Drugi način povezivanja je spajanje na pristupne točke (Managed). Ovaj način spajanja je uobičajen način kreiranja bežične mreže. Nakon postavljanja pristupne točke, klijenti se spajaju na nju, a brzine su standardne, kako su navedene u prvom odlomku.

Sigurnost WLAN mreža

Sigurnost je jedno od važnijih pitanja pri komunikaciji putem bežičnih mreža, iz razloga što je svatko s bežičnom mrežnom karticom u mogućnosti "prisluškivati" (sniffati) promet koji putuje radiovalovima svuda oko nas.

Ukoliko je mreža nezaštićena, vrlo je lako doći do podataka koji putuju mrežom, kao što su lozinke za internet stranice i slično. Iz ovog su se razloga razvili različiti mehanizmi zaštite bežičnih mreža

WEP

Najrudimentalnija zaštita bežične mreže naziva se WEP – Wired Equivalent Privacy. Ovaj tip zaštite definiran je IEEE 802.11 standardima, a cilj mu je da omogući razinu zaštite ekvivalentnu žičanim mrežama (otuda i naziv). No s vremenom su u WEP mehanizmu zaštite otkrivene sigurnosne pogreške, te danas postoje programi koji ovakvu vrstu zaštite probijaju za manje od dvije minute. Tako je mreža zaštićena WEP-om u biti vrlo slabo zaštićena, i daje lažni osjećaj sigurnosti.

WEP je s vremenom poboljšavan pa tako imamo WEP2, Dynamic WEP te WEPplus.

WPA i WPA2

WPA ili Wireless Protected Access je napredniji način zaštite bežičnih mreža. Kreiran je kao odgovor na brojne nedostatke WEP-a, a dizajniran je kako bi mogao raditi sa svim dostupnim bežičnim karticama.

Zaključak

Iako još uvijek imaju svoje nedostatke, bežične mreže zbog sve pristupačnije cijene opreme te brojnih prednosti sve više uzimaju dominaciju žičanim mrežama, te je vrlo vjerojatno da će u skoroj budućnosti sve kućne mreže biti zasnovane upravo na ovoj tehnologiji.

Ovaj će članak s vremena na vrijeme biti dopunjavan, te će eventualne greške biti ispravljene. Ukoliko imate prijedlog, ili želite napisati vlastiti članak, obratite nam se na email adresu, ili putem foruma.